Turistička ponuda oplemenjena duhovnim vrijednostima

Živimo u vremenu čestih neprimjerenih intervencija u prirodne i urbane cjeline, koje ne samo da ih ne obogaćuju niti oplemenjuju nego im neprikladnim i neskladnim sadržajima oduzimaju izvornost, prirodnu ili arhitektonsku ljepotu i sklad. Dosad smo zbog neodgovornih i promašenih postupaka onih koji su želeći doći do brze zarade u turističkoj djelatnosti upropastili, odnosno zauvijek izgubili djevičanske prostore u prirodi, a u gradovima pojedine arhitektonske vrednote. Činilo se to radi turizma, a upravo su te izvorne vrijednosti značile dragocjenost u turističkoj ponudi. Dobro je stoga prisjetiti se riječi arhitekta Nikole Bašića, autora zadarskih Morskih orgulja i drugih izvrsnih intervencija u prostor, „zlatno je pravilo da se u djevičanski čistu prostoru ne smije graditi“.

Kao putokaz kako bi trebalo osmišljavati prostor navest ćemo izvrstan primjer iz grada Hvara koji može biti uzor drugim sredinama u Hrvatskoj.

Snimio Foto Marin / Hvar

Riječ je o čistom prostoru pred crkvom franjevačkog samostana u Hvaru, odnosno otvorenom dvorištu koje je stoljećima služilo za okupljanje vjernika prije i nakon crkvenih obreda. U taj prazan, čisti prostor smisleno i vizionarski intervenirao je sadašnji gvardijan samostana akad. kipar fra Joakim Gregov. Njegova vrsna skulptura Sv. Franjo Asiški u adoraciji, koju je autor postavio u dvorište pred crkvom, ne samo da je prostor obogatila i oplemenila nego ga je višeslojno i osmislila. Značenje postavljene skulpture sv. Franje potrebno je objasniti s obzirom na turistički promet u čijem se središtu stjecajem okolnosti našao ne samo Sv. Franjo nego i sam franjevački samostan. Franjevci su u Hvaru sagradili samostan prije pet stoljeća podalje od grada, jer je za molitvu i meditaciju potreban mir i tišina. No zbog ubrzanog razvoja turizma samostan više nije podalje od grada, naprotiv, odjednom se našao usred novoizgrađene gradske četvrti, u kojoj je glavno obilježje apartmanizacija. Osim toga pred samostanom i oko njega danas je kupalište i šetnica te u tijeku ljetnih mjeseci sve vrvi od kupača i šetača.

Znakovito je i plodonosno da hvarski franjevački samostan u novoj stvarnosti u kojoj se stjecajem okolnosti našao nije izgubio povijesnu vrijednost ni značenje. Gotovo istu ulogu ima i danas u novonastaloj stvarnosti kao što ju je imao u minulim stoljećima. Naime njegova se duhovnost i evangelizacijska djelatnost nastavila i u našem vremenu, ali na drugi način. U tom novom načinu sadržajnog i plodonosnoga djelovanja važnu je ulogu ostvario sadašnji gvardijan fra Joakim Gregov. Uz svećeničko poslanje fra Joakima njegovo umjetničko zvanje bilo je presudno da hvarski franjevački samostan danas u turističkoj ponudi grada Hvara postane mjesto gdje suvremeni turistički „hodočasnici“ svoje svjetovne, gastronomske i zabavne doživljaje mogu obogaćivati i oplemenjivati duhovnim, kulturnim i umjetničkim sadržajima. U tu svrhu Joakim Gregov utemeljio je i otvorio novu umjetničku galeriju, obnovio i dopunio arheološku zbirku te restaurirao i obogatio novim knjigama staru i vrijednu samostansku biblioteku, jedinstvene umjetničke i kulturne ustanove u kojima i turisti mogu uživajući u ljepoti odmoriti dušu i oplemeniti svoju duhovnost. Osim spomenutih kulturno-umjetničkih ustanova u samostanskoj blagovaonici nalazi se poznata slika Posljednja večera, a i franjevačka crkva obiluje mnogim umjetničkim djelima.

Na kraju potrebno je istaknuti da posjetitelji franjevačkog samostana prije ulaska u samostan te pri odlasku iz njega moraju proći pored već spomenute skulpture Sv. Franjo Asiški u adoraciji. Lik sv. Franje potpuno uronjena u molitvu na svoj način „upozorava“ prolaznike da osim materijalne i ovostrane stvarnosti postoji duhovnost i onostranost, bez kojih vrednota svijet nije ni skladan ni potpun, te da život svakoga čovjeka bez duhovne i onostrane sastavnice također ne može biti ni skladan ni potpun. Nije u našem „modernom“ vremenu zanemariva ni činjenica da je sv. Franjo živio prije osam stojeća, a da su određene njegove misli i osjećaji upravo danas aktualni i suvremeni.

 Naime, u svojoj poznatoj Pjesmi stvorova sv. Franjo iskazuje svoj odnos prema stvorenom svijetu, a na poseban način izražava osjećaje prema pojedinim prirodnim vrijednostima, koje suvremeni čovjek nemarom, a još više radi brze zarade onečišćuje i uništava. Poticajno je i dirljivo kako Franjo govori o bratu Suncu i Mjesecu, o sestrama zvijezdama i sestrici Vodi. Znamo da je nestašica vode u mnogim područjima svijeta veliki problem te da se voda, mora i oceani nemilice onečišćuju, stoga su stihovi sv. Franje itekako aktualni. Navest ćemo nekoliko stihova iz Pjesme stvorova i čitatelji će lako zaključiti o čemu je riječ. Evo tih stihova: „Hvaljen budi, Gospodine moj, / po bratu našem Vjetru, po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini / i po svakom vremenu tvojem kojim uzdržavaš stvorove soje. / Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestrici Vodi, / ona je korisna, ponizna, draga i čista. / Hvaljen budi, Gospodine moj, / po sestri i majci nam Zemlji. / Ona nas i hrani i nosi, slatke nam plodove, / cvijeće šareno i bilje donosi.“

Hvarski primjer osmišljavanja prostora skulpturom sv. Franje i svega kulturnog i umjetničkog blaga koje se nalazi u njegovoj blizini izvrstan je primjer i putokaz kako se turistička ponuda može obogatiti i oplemeniti duhovnim vrednotama, koje nam toliko nedostaju.